
Problem nas jakih žena koje istovremeno osećaju duboko je – temperament. U meni ne postoji opcija „možda“. Kad nešto naumim, to postaje cilj, ne san. Ne čekam inspiraciju, ne tražim dozvolu – učim, čitam, istražujem dok ne znam dovoljno da krenem. I kad krenem, idem do kraja.
Nisam jaka da bih dobijala aplauze. Nisam takva zbog očekivanja. Takva sam jer drugačije ne umem. To je moje prirodno stanje – koračam kroz svet kao da sam stvorena za borbu, jer i jesam.
I nije me sramota što osećam. Što volim, što se lomim i što ustajem. Moja snaga nije odsustvo emocije, već njeno prisustvo uprkos svemu.
Sju ❤️