
Nije mi teško da priznam: danas, sa 56 godina, mnogo mi je lakše da se vratim proverenim muškarcima nego da tražim nekog novog.
Ne zato što ne verujem u ljubav, niti zato što sam ogorčena.
Već zato što sam umorna od objašnjavanja sebe – od početka, od nule.
Umorna sam od razočaranja koje se sve češće pretvori u tišinu ili nedostatak osnovne nežnosti.
Provereni ljudi imaju prednost: znamo se.
Znam im glas, slabosti, dodire.
Nema mnogo iznenađenja, ali nema ni igrica.
Više mi ne treba da neko bude “uzbudljiv” – treba mi da bude miran, dobar, poznat.
U mojim godinama, ljubav ne traži vatromet veliki.
Traži mirno more, toplo jutro, tiho razumevanje.
A ja biram puteve kojima već znam da hodam – jer više verujem sebi nego ikada pre.