Na drugom jastuku više niko ne spava, ali ja ga i dalje nameštam. On čuva tišinu prošlih večeri, dečje snove, šapat razgovora i osmeh psa koji hrče pored mene. I zato neka ih u mom krevetu.
Jedan za mene a i drugi za mene.
Jedan da sanjam a drugi da maštam.
U tome sam nepogrešiva.
