
„Nisu loša vremena, loši su ljudi“ – sa ovim se slažem potpuno. Ali se ipak zapitam koliko dugo mogu biti loši? Da li će doći do te tačke kada ti ološi skapiraju da ustvari i ne moraju da budu loši i mizerni? Neće. Nikada se neće promeniti jer im tako odgovara. Oduvek sam i uvek ću suditi kakav je neko čovek na osnovu njegovog odnosa prema životinjama. Ne kažem da ljudi moraju da vole životinje da bi bili dobri ljudi ali smatram da dobar čovek poštuje one sa kojima deli ovu planetu. Ološi o kojima ja pišem u ovom tekstu su vidite, napravili tu njihovu malu zajednicu gde će se sa jedne strane tapšati po ramenima a sa druge strane ogovarati jedni druge i biti zavidni i u isto vreme smišljati kako da zabodu noževe u ledja drugima i time postanu najbolji. Najbolji u čemu? U tome ko će biti veći ološ?
Ovde na Balkanu je sve korumpirano i pokvareno. Sve funkcioniše uz pomoć mita – daš neki dinar da se lečiš, daš neki dinar da neko tvoj diplomira, daš neki dinar da ti dete upadne u vrtić…i na kraju daš neki dinar da ti pas pobedi na izložbi. A onda više ne daš ništa. Jer onda možeš da uzimaš od drugih ljudi i eto tog začaranog kruga ološa, doduše ne toliko iskusnih kao što si ti. I tako kad ti pas pokupi gomilu nebitnih pehara sa kupljenih izložbi u nekoj zabiti ili čak u prestonici, ali čak ne moraju ni biti kupljene nego se ide na onu staru „znamo se“, ti utripuješ da možeš da se igraš Boga. Ne brate, ne možeš. E to je ono što ološi začaranog kruga ne kapiraju, i neće ni skapirati do kraja svog života jer naša usrana država i još usraniji korumpirani ljudi „na vrhu“ to dozvoljavaju.
Kinološki savez dozvoljava parenje ženke na 6 meseci i bez problema izdaje uredne rodovnike za takve pse. Suočeni za ovim, samo su rekli da oni tu ne mogu ništa da urade jer su i oni deo začaranog kruga ološa. Zato su nam oglasi i puni pasa „šampionskog porekla, vakcinisani, kake zlato i sl..“, jer su ljudi pohlepni, gramzivi i nemaju granice. Pariće svoje pse sve dokle god budu mogli da zarade na tome i istovremeno budu pokriveni od strane nadležnih institucija. I pariće ih sve dok bude bilo potražnje za istim, pa čak iako oni imaju crvene suze, treći kapak, nisu u tipu ili su loših proporcija. Budite malo realni i malo više humaniji, ne igrajte se velikih ljudi na tako jadan način. Veliki ljudi to rade iz ljubavi a ne iz pohlepe. Ne ponašajte se kao da su živa bića roba i ne lepite im sulude etikete i još ludje cene. Bitan je kvalitet a ne kvantitet!
Zato na ulicama imamo hiljade i hiljade gladnih i napuštenih duša, jer ko danas u ovom moru ološa može da garantuje da je neko čovek? I to ne samo u vezi životinja već i u vezi dece i starih koji se nekako uvek naglase kada se priča o pomoći životinjama.
Ološi budite svesni da mi svi znamo ko ste i šta ste, da znamo kako ste došli tu gde ste i šta radite da biste tu ostali. Budite svesni svoje sramote. Ne zaboravite da znamo šta ste do juče pričali a šta već danas radite. Niko, ali niko vam ne može oduzeti ljudskost kao što ste je sami sebi oduzeli. Zatvorite oči posle ovih reči i probajte u dubini duše da pronadjete trunku humanosti i saosećanja kao i snage da promenite sebe i svoje sutra.
Tamara Proxeus