Misli četvrtkom 🦋

🦋 Došla sam u godine kada ne očekujem ništa. Puštam da me dani voze i osluškujem, pažljivo čitam izmedju redova i trudim se da budem korak ispred. Ume to da bude naporno ali ko se jednom opeče teško se otvara i veruje. 🦋

🦋 Uvek su me plašile kukavice pa bilo da se radi o ženama ili muškarcima. To je posebna vrsta ljudi koji nemaju stav i koji se plaše svoje senke. Ponekad je potrebno izaći iz ljušture, napraviti korak napred bez okretanja iza. I za to su potrebna 🥚🥚. Ako nemaš stav – ne postojiš. 🦋

🦋 Učini prvi korak, nije sramota, nije strašno, nije tragedija. Veća je tuga saznati da je neko patio zbog nas a nije imao hrabrosti da krene. 🦋

🦋 Sve što me je u jednom trenutku činilo srećnom se računa. Svaki korak, svaki osmeh, svaka suza, svaki pad, svaki let….sve. 🦋

🦋 Neće te ubiti ako napraviš prvi korak. Nećeš biti slabić ako kažeš šta osećaš. Lagano će te ubiti ono što nisi rekao/rekla kada je trebalo. 🦋

🦋 Postoje te velike ljubavi posle kojih ništa više nije isto. Ni pogled, ni korak, ni dodir, ni poljubac. A onda se pitamo da li smo sanjali ili ne. Pitamo se kako li nam dodir ruke, za dobar dan, postaje težak i sumoran iako su nas te iste ruke grlile. Postoji i kraj tih ljubavi. 🦋

Ostavite komentar