
*Svaka misao, svaka reč, svaki gest, nosi naš potpis. I moramo da budemo pažljivi sa rečima. Za nas mogu da ne budu ništa a druge da porežu u trenu.
*Iako nisi stigao do kraja moje priče, uvek ćeš imati to posebno mesto u njoj. I to ono omiljeno, samo meni znano.
*Kada mi muškarac u komunikaciji naglasi, na prvu, da ne želi obaveze ja se samo nasmejem. Zahvalim na toj rečenici i pozdravim.
Ali zašto tako?
Zato jer mi kukavice ne trebaju a ponajmanje slabe karike kojima sam ja obaveza a ne želja.
I nastavim dalje a on je već prošlost.