
Vreme je praznika, paketića za decu, planiranje šta kupiti, šta spremiti.
Kada sam bila mala, brat i ja smo dobijali paketiće iz očevog preduzeća. Sećam se jednog voza na baterije i naše radosti. Doduše brat je bio glavni a ja pomoćnik.
Meni je te godine pripala lutka. Radovala sam se.
Sledeće godine je bio najbolji poklon.
Dobili smo telefone i mogli da zovemo jedno drugo iz sobe. E koliko je radosti bilo.
Tada smo živeli kao podstanari i sećam se naftarice koja je grejala divno a nas dvoje oko nje živeli svoj san.
Deca.
Namučili su se roditelji u toj kući. Vode nije bilo pa su njih dvoje donosili iz bunara. Imali smo na verandi malo metalno burence sa česmom pri dnu.
Tek sada shvatam muke da se okupamo svi, da se opere veš, da se skuva ručak i operu sudovi.
Tada nam nije bilo bitno.
Imali smo skuvano, bili okupani i čisti. Ostalo je da uživamo u poklonima.
Kada je otac dobio stan preplakali smo. Ali se čovek na dobro brzo navikne. Nije bilo više naftarice, u stanu je bilo vode, kupali smo se kad smo hteli. U kuhinji je bilo uvek tople vode.
Te godine smo poklone otvarali u našem stanu.
Upoznali divno društvo. Igrali smo se danima.
Goste imali svake Nove godine a ja sam to obožavala. Poklone kupovala sa tetkom, šetale sa majkom. Jele pizzu u centru grada, kupovale čestitke i slale svima.
Lepih li i dragih vremena.
Zato volim Novu godinu.
Vrati me u period kada smo bili zajedno svi. Kada smo bili srećni zbog prskalica, bombona koje idu na jelku, ukrasa i tetkinog poklona.
Sa ćerkom sa uspela da nam svaka Nova bude kao bajka.
Taj duh radosti i zajedničkog sedenja do duboko u noć, me je uvek pokretao. Ukrašavanje stana, jelke, pripremanje hrane.
Ona je nastavila baš kako sam je i učila. Da ukrasi dom i uživa sa svojim detetom. Da joj napravi te sitne a jako važne životne radosti. Da prave kolače, crtaju, kupuju poklone i uživaju.
Jer kako god, život je da se živi.
Da se uživa u svakom danu pa gde god bili.
Da li nas grejala naftarica ili radijator. Da li imali vodu ili ne. Da li imali jelku ili ne. Ukrasite dom ljubavlju, mirisom kolača i smehom.
Jer vam sem toga ništa više ne treba.