
Ti ne postojiš ali ja pišem kao da si ovde. Previše dobar, previše tudj, malo svoj, uvek nečiji i nikada samo njen. Zamišlja te kao šarmantnog, veselog, duhovitog. Dobra duša i na prvom mestu čovek. Emotivac koji se nesebično daje. Ponekad ljut, umoran i željan zagrljaja a možda i nju čeka. Znaš ti da je radoznala, blaga, glasna, brzopleta, prznica i svoja. Možda i tvoja ali ti ne znaš jer se plašiš da napraviš prvi korak. Oboje gordi i ponosni, tvrdoglavi a duša puna svega. On hrabar a ona spontana i ko će prvi? Djavolak je ona, on prkos. Ne postoje kao par ali postoje kao ljudi. Sijaju svako na svoj način i poput igre leptira i staklenih perli je sve oko njih.
On je oko najsjajnije a ona bi se u tim očima topila. Njegovu bradu prstima prešla i zagrlila ga tako jako da puca. A on? On bi najzad našao mir. Ukrotio je tigricu. Možda 🌹